©    KYUDO KLUB YUMI

Treninzi se održavaju na adresi: Zadar, Streljana Mocire, Brune Bušića bb

Home kyudo informacije galerija kontakt
Share on Facebook Share via e-mail Print

►OPREMA I ODJEĆA

Osnovna oprema

 

Luk - yumi

   Dobar bambusov yumi djeluje kao da je živ. Kad je nov snažan je i pun energije i mora se pažljivo čuvati da bi sačuvao pravilan oblik. U tu svrhu dostupni su i specijalni kalupi u obliku luka. Yumi mora ujedno biti zaštićen od ekstremnih hladnoća, toplina, vlage i suhoće. Istaknuti japanski izrađivač lukova Higo Saburo, preporuča bambusov yumi tretirati kao što tretiramo sebe: utopliti s mekanom odjećom kad je hladno, osušiti kad je mokar i ovlažiti vlažnom krpom kad je zrak ekstremno suh. Loše savijen yumi ili yumi s vertikalnim napuklinama u bambusu profesionalac može popraviti. U ovom posljednjem slučaju cijena popravka je vrlo visoka. Yumi koji ja potpuno pukao ili ima horizontalne napukline u bambusu ne može se popraviti. Važno je znati i to da ako se bambusov luk dulje razdoblje ne njeguje može se nepopravljivo iskriviti ili se može iskriviti u tolikoj mjeri da se ne može napinjati. Yumi u ispravnom stanju bi trebao imati stupanj povrata ne veći od 25 cm.

  Luk (yumi) je asimetričnog oblika i potječe zapravo od yabusame, a to je gađanje s konja, pri čijem se vježbanju i bojnom gađanju ukazala potreba da donji dio luka bude kraći, kako bi se izbjegli njegovi udarci i zapinjanje za vrijeme ispaljena strijele prilikom galopa. Napravljen je prema tradicionalnim tehnikama i od sedam slojeva slijepljenog bambusa. Lukovi su izrađivani  u radionicama u više veličina i streličari bi od njih birali za sebe najprikladniji. Također je bio običaj nabaviti lukove od bambusa "koji nisu dovršeni", zapravo koji su samo slijepljeni, ali nisu potpuno obrađeni da bi postigli završnu učinkovitost i snagu. Ovi lukovi zvani fujibanashi bivaju zatim oblikovani od istog majstora, na temelju osobnih karakteristika za gađanje, individualno za svakog streličara. Standardni bambusov yumi se danas uglavnom izrađuje na isti način kao i prije 500 godina. Sa svojim jednostavnim i čistim linijama, yumi je nenadmašan u svojoj ljepoti i eleganciji. Njegova dužina je različita, od 212 do 245 cm ovisno o visini streličara sa poteznom težinom   9 - 30 kg rijetko i jačom.  Većina početnika počinje s yumijem vučne snage 9 ili 13 kg. Nakon godine ili više vježbanja prelazi se na lukove s većom vučnom snagom. U prosjeku, iskusna ženska praktikantica će rabiti yumi od 14 -16 kg, dok će iskusni muški praktikant rabiti yumi s većom vučnom snagom, oko 17 - 20 kg. Sve naravno ovisi o iskustvu i građi tijela.

Tri su osnovna tipa lukova u uporabi danas: standardni bambusov yumi, lakirani bambusov yumi i sintetički yumi napravljen sa staklenim (fiberglass) ili ugljikovim (carbon-fiber) vlaknima.

 Bambusov yumi nije posebno kompliciran, ali je osjetljiv na ekstremne klimatske i fizičke uvjete. Iz tog razloga mnoge kyudo škole i klubovi preporučuju početnicima sintetičke lukove. Za početnike koji nisu još usavršili tehniku ispucavanja japanskog luka velika je mogućnost oštećenja skupog bambusovog luka.

Lukovi napravljeni od fiberglasa ili carbon-fibera prekrivenih drvetom su dugotrajnija i jeftinija alternativa, što danas postaje praksa u sve većem broju dojoa. Lakirane yunije danas specijalno izrađuje samo nekoliko izrađivača lukova. Kao rezultat toga ekstremno su skupi i često koštaju 2000 - 3000 $ ili više. Općenito se rabe samo za posebne ceremonije, a pritom ih koriste najsposobniji streličari.  Yumiji su dostupni u različitim duljinama i vučnim snagama.

Utvrđene pravilne duljine luka  

 

Visina streličara Duljina strijele Preporučena duljina luka

niži od 150 cm kraća od 85 cm Sansun-tsumari (212 cm)

150 – 165 85 – 90 Namisun (221 cm)

165 – 180 90 – 100 Nisun-nobi (227 cm)

180 – 195 100 – 105 Yonsun-nobi (233 cm)

195 – 205 105 - 110 Rokusun-nobi (239 cm)

viši od 205 cm duža od 110 cm Hassun-nobi (245 cm)

Strijela – ya

 

  Japanski luk je izveden u većoj duljini od njegove zapadnjačke verzije. Kao rezultat toga su japanske strijele (ya), koje su dulje od zapadnjačkih strijela. Kad biraju duljinu strijele, većina streličara računa duljinu strijele po dužini svoje yazuke da bi postigli estetiku i zadovoljavajući balans između tijela i opreme. Dužina strijele je od 85 do 110 cm ovisno o rasponu yazuke. Strijelčeva yazuka ili dužina strijele, utvrđena je mjerenjem od centra grla do vrha ispružene lijeve ruke, dodajući još oko pet centimetara za sigurnost.

 

  Strijele (ya) su tradicionalno izrađivane od posebne vrste bambusa (yadake) sa učvršćenim perom sa lijevog i desnog krila ptice grabljivice, ali se  danas takve malo koriste, jer su veoma skupe, malo su trajne i zahtijevaju jedno stalno održavanje. Strijele su u prošlosti obično imale pera od ptica grabljivica (orlova, sokolova itd.). To je zato jer su strijelu činili dragocjenom, a uz to su to bila najbolja pera što se tiče otpornosti i mekoće. U današnje vrijeme koriste se strijele koje su otporne i šuplje, od aluminija, karbona ili u kombinaciji oba materijala. Pera ovih strijela su uvijek prirodna, ali ne od zakonom zaštićenih ptica, nego od konzumne peradi (purana, guske, kokoši itd). Na strijelu se lijepe tri pera čija je veza ojačana sa prednje i zadnje strane svilenim koncem. Kraj sa urezom je nalijepljen sa unutarnje strane cijevi strijele, dok je šiljak pričvršćen sa vanjske strane. Prednja i zadnja veza pera učvršćene su svilenim koncem koji je omotan oko cijevi strijele nit do niti tvoreći time zaštitu od povrede ruke streličara.  

  Budući da japanske strijele rabe pera sa oba krila, ona su prirodno zakrivljena na lijevo ili desno. Strijela sa perima koja su zakrivljena lijevo se zovu haya (ženska) ili prva strijela. One koje imaju pera zakrivljena u desno se zovu otoya (muška) ili druga strijela. One se tradicionalno rabe u paru. Haya rotira u smjeru kazaljke na satu, a otoya rotira u suprotnom smjeru od smjera kazaljke na satu.

Zadnja strana haye i otoye gdje je vidljiva zakrivljenosti pera koja utječe na smjer rotiranja strijele.


Postoji više načina rezanja pera i stavljanja ukrasnog i zaštitnog konca na strijelu. Ovo je jedan od mogućih načina.

Vrste strijela

 

Postoji nekoliko tipova strijela u japanskom streličarstvu:

 

Boya (strijela koja se rabi za vježbanje u zatvorenom prostoru bez pera);

Makiwaraya (strijela koja se rabi za vježbanje u zatvorenom prostoru sa perima);

Kazuya (strijela za udaljene mete);

Yotsuya (set od 4 strijele za udaljene mete).

Način mjerenja potrebne duljine strijele – duljina Yazuke + 5 cm


   Strijele su u Japanu usvojene iz Kine u isto vrijeme kada i lukovi. Rečeno je da je vrbino drvo bilo izvorno korišteno, budući da je njegova lakoća i gipkost bila dobra za dršku strijele. Za sprječavanje isušenog drva da se slomi, bilo je uobičajeno nauljiti ga. Zajedno s vrbom, korišten je i bambus. Vrhovi strijela bili su napravljeni od željeza ili bakra a krajevi s utorom od bambusom, roga, ili kosti. Puno strijela iz ranijih razdoblja bilo je sačuvano zajedno s lukovima, u blagu komora hramova Horyuji i Daianji. To su zasigurno najstarije postojeće strijele. Duge su oko 90 centimetara i više nemaju pera;  međutim, tragovi na mjestu pričvršćivanja dopuštaju nam da kažemo da su prvobitno imale dva, tri ili četiri pera.

 

To su:

 

 Togariya: strijele sa vrhom oblikovanim u koplje, često osigurane s bodljama    (watakuri)    

 Yatsumekabura i mutsumekabura: strijele sa kuglom roga (kabura) smještenom     između drške i vrha sa 8 (yatsu) ili 6 (=mutsu) rupa (me=eyes) u njoj.

 Takeyajiri: strijele sa vršcima od bambusa.

 Kururiya: strijele sa velikim, debelim vršcima napravljenim od lakog drveta.

 

  Usporedba ovih ranih tipova strijela s strijelama koje se koriste kasnije, i ponovo s strijelama današnjeg doba, pokazuje da je to oružje bio subjekt samo vrlo beznačajnih promjena. Normalna dužina strijele od srednjeg vijeka do modernih vremena je tri shaku-a, oko 90 centimetara (1 shaku = 32cm = 10 sun = 100 bu).

  Dužina osobnih strijela ovisi o visini streličara; odgovara pola njegove visine plus približno 5 do 8 centimetara. Drugi način mjerenja je bio pomoću soku-a, koji odgovara veličini stisnute šake, ne uključujući palac. Četrnaest do petnaest strijelčevih soku-a daju veličinu strijele. Stil izrade drške (no), donjeg završetkla strijele (hazu),vrška (ne) i pričvršćenih pera (ha) dao je strijelama njihova imena.

 

„Drška“ strijele (No)

 

  Drške su napravljene od yadake-a, tanke (vitke), vrlo izdržljive vrste bambusa. Bambus star 2 godine je gotovo idealan za dršku. Bambus star 3 godine smatra se neprikladnim za strijele. Duljina drške je između 80 centimetara i 1 metar. Broj „prstenova“ u bambusu  nije stalan, ali većinom ih je 4. Svaki „prsten“ima posebno ime, ili čak različita imena koja ovise o tome jeli u pitanju ratna ili sportska strijela. Svojom prirodnom bojom, bambusova drška oguljena iz svoje kore bila je bijela ili smeđa, ako je bila „pečena“ ili „posmeđivana“ iznad „slamnate“ vatre da se poveća težina i fleksibilnost strijele. Isto tako, bilo je uobičajeno prekrivati strijele s crnim ili crvenim lakom da ih se zaštiti od vlage. Česte drške strijela i njihova imena su:

 

- Shirano: bijela, prirodno obojena drška

- Kogashino ili Aburino: pržena, smeđa strijela

- Suyaki: izgorena, smećkasta strijela, koristi se za natjecateljsko pucanje

- Sawashino: parena, crno-lakirana strijela

- Kawame norinono: strijela lakirana da sliči bambusovoj kori

- Nogoinono: crveno lakirana strijela

- Fushikage: strijela s sjajnim crnim lakom na bambusovim prstenovima i prstenovim   sjenama, to su mjesta iz kojih su slomljena lišća bambusa

 

  Proces izrađivanja matoya-e (mato strijele) danas ide nekako ovako:

Nakon što je bambus posječen, isušuje se šest do osam mjeseci. Za to vrijeme drška se smanjuje u dužini i širini, i u početku nije ravna. Prvi korak u izradi  zove se neru (formiranje). Tijekom neru-a, strijela se pomiče naprijed- natrag iznad ugljene vatre i grubo se formira sa izrezbarenim komadom drveta koji služi kao poluga za izravnavanje. Nakon toga, drška strijele gotovo je ravna i grubo se površinski obrađuje s  nožem s dvije drške (*). Taj korak zove se aradame (gruba korekcija). U sljedećem nakadame (prijelazna prepravka), strijela je izravnana iznad vatre još jednom i njezina površina se opet struže. Konačno dolazi ishiarai (ishi=kamen, arai=pranje), proces u kojem se strijela provlači kroz ovalni kamen i kojem se okreću dvije brazde. Kad se provlači naprijed i natrag kroz kamen, strijela ima glatku i  jednaku površinu. Sad kad je strijela izglađena, teška, i izravnana dolazimo do krajnjeg koraka, u kojem je strijela ili nauljena ili lakirana. Drške strijela napravljene na ovaj način zovu se yanochiku, ili obrađivani bambus.

 

Razlikujemo tri tipa yanochiku-a:

 

1. Ichimonji (broj-jedan znak). Ime ovog tipa strijele dolazi od znaka za broj jedan, koji     je u Japanu ravna crta. Za dršku strijele, ovo znači da je njen radijus nepromjenjen     cijelom dužinom. Ichimonji je standardna strijela.

2. Mugitsubo (zrno pšenice). Ova strijela ima najveći opseg u sredini i smanjuje se     prema krajevima; odatle naziv „zrno pšenice“. Strijele s ovom vrstom poprečnog     presjeka zahtijevaju dobar tsunomi za osiguravanje da je centar gravitacije zaista u     sredini tijekom leta. Mugistsubo je posebno dobro prikladan za enteki (s velike     udaljenosti) pucanje.

3. Suginari (cedar-oblikovan). Ova drška strijele ima čunjastu formu kad ju gledamo sa     strane. Radijus je najmanji kod pera a najveći kod vrha. Ove strijele su vrlo pogodne     za pucanje u metu. Ove strijele se mogu koristiti dosta dugo vremena, prednji dio     strijele koji završi zaboden u zemlju postupno se izlizuje, tako malo po malo     postane ichimonji.

 

  Bambusove drške isto dolaze u različitim debljinama, teže negdje od 5 momei-a (18.7 grama) do 7.5 momei-a (28 grama). Lakše strijele općenito brže lete ali izgube stabilnost kada su ispucane iz jakog luka.

 

   Bambusove strijele dobivaju formu isušivanjem i obrađivanjem grijanjem. Ali isto tako, mogu izgubiti formu zbog tih dvaju elemenata. Previše vlage ili jako sunce oštećuju strijele i učine ih iskrivljenima. Međutim, Ako strijelac ima potrebno iskustvo i materijal, ako se zna njime koristiti, može izravnati  strijelu iznad otvorenog plinskog plamena.  U zemljama u kojima je vlažnost zraka znatno manja nego što je u Japanu, kako bambus reagira posebnom osjetljivošću na ovaj uvjet, možda bi bila dobra ideja s vremena na vrijeme obrisati strijelu s nesmolastim uljem, kao što je ulje češnjaka, posebno oko sjena prstenova, da se spriječi isušivanje.

 

  Posljednjih godina, u uporabu dolaze aluminijske ili strijele od karbonskih vlakana. Ali iako su, također, prilagođene sa pravim perima, ne mogu se usporediti sa prirodnom ljepotom i osjećajem bambusovih strijela.

 

Urez (Hazu)

 

  Da se  strijela zadrži čvrsto na uzici, na njenom kraju je urez od 2 do 5 milimetara dubok. Varijacija u dimenziji ovisi o tipu strijele. Tri glavna tipa hazu-a razlikujemo.

 

1. Tsugihazu je pričvršćeni vrh, koji je u ranijim vremenima bio urezan bambusov prsten     postavljen na kraju strijele. Tip s pričvršćenim vrhovima bio je čest u drevnim     vremenima za strijele za vježbu, strijele za pucanje u mete (matoya), i sportske     strijele (jindo).

2. Yohazu je žljebastu kraj, koji se koristi za ratne strijele (soya, togariya, itd.). Urez je     urezan direktno u bambusovu dršku.

3. Itehazu je kraj za pucanje, napravljen od pričvršćenog komada roga, i preferira se iz     praktičnih razloga u moderno vrijeme zahvaljujući njegovoj većoj izdržljivosti i     njegovom manjem opsegu. Današnje mato stijele su opremljene ekskluzivno s ovim     tipom ureza.

 

   Većina ureza nekad je pravljena od rogova koza ili jelena, a danas se koriste plastični materijali. Kao vrhovi roga makiwara-e, umetnuti su u dršku strijele i, ako je potrebno, ispunjeni su da odgovaraju promjeru. Većinu vremena žlijeb od ureza roga hazu mora dovršiti strijelac tako da bude točno prikladan urezanoj površini njegovog tsuru-a. Za napraviti ovo koristite malu ravnu turpiju i vrlo tanku rattail turpiju za napraviti unutarnju porciju ureza malo širu nego gornji dio. Rupa u obliku ključa drži strijelu čvrsto na uzici.

 

   Puno starijih ya-a, i neki svečani ya, imaju bambusove ureze. Često ovaj tip ureza je urezan direktno u kraj drške strijele. Nekad, ipak, bambusov urez je oblikovan os posebnog komada bambusa i postavljen u kraj strijele, na taj način dopuštajući urezu da se zamjeni ako se slomi ili bude oštećen na bilo koji način.

 

Omot

 

  Omoti se stavljaju na strijelu na različitim mjestima i u nekim slučajevima služe da bi učvrstili pera i vrhove, a u drugim da bi ojačali dršku strijele. Njihova imena naznačuju kojoj svrsi služe  ili mjestima na strijelama na kojima su smješteni.

 

- strijele Urahagi: gornji omot, širok oko 1,3 centimetara, učvršćuje bodljiku pera preko   pera na dršci

 

- Motohagi: donji omot, širok oko 1,8 centimetara, drži bodljiku pera ispod pera

 

- Kutsumaki: "cipela" omot, zvan yatsukamai (omot torbe strijele), oko 3 do 5 cm širok,   omotan je oko vrha strijele da bi se spriječilo pucanje

 

- Kanemaki: metalni uvez za učvršćivanje dugog šiljka vrha strijele i isto tako za   spriječavanje gornjeg kraja og pucanja

 

- Netamaki: stršeći, često zvonastog oblika omot, namijenjen istoj svrsi kao kanemaki

 

- Kaburamaki: sličan omot kuglastog oblika, koji je bio najviše korišten sa karimata-om,   s razdvojenom/raščlanjenim vršcima

 

 

Materijali koji se koriste za omote očiti su iz njihovih imena:

 

- Itohagi: vrpčani omot. Ovaj omot sastoji se od bijelog ili obojenog svilenog konopca.   Posebne boje bile su rezervirane za shogune (više plemiće)

- Kamihagi: papirni omot. Omot napravljen od vrlo izdržljivog, glatkog, tanko omotanog   papira

- Kabahagi: korasti omot. Ovaj omot napravljen je od kore trešnjinog drva

- Urushihagi: omoti koji su prekriveni lakom

 

Rukavice - yugake

 

  U kyudu se strijela odapinje desnom rukom, dok se luk drži lijevom rukom na donjoj trećini. Strijela se odapinje isključivo preko palca, i za to se koristi specijalna za to napravljena rukavica (kake ili yugake) koja ima tri prsta (Mitsugake i preferiraju ih streličari bushakei stila), četiri prsta (Yotsugake i najviše ih rabe streličari reishakei stila) ili pet prstiju (Morogake su specijalno izrađene rukavice koje uglavnom rabe Ogasawara Ryu streličari), što ovisi o školi iz koje je potekao stil ispod koje se nosi pamučna podrukavica shitagake da bi se unutrašnjost yugake zaštitila od znoja i drugih nečistoća.

  Heki ryu koristi isključivo yugake sa tri prsta. Svi prsti na rukavici izuzev palca  i zglobne potpore su napravljeni od fleksibilne kože, dok je palac rađen od drveta zvanog boshi presvučen i postavljen kožom, te na desnoj unutarnjoj strani ima napravljen urez u koju kyudoka zapinjanje tetivu tsuru i preko njega je povlači.

U vrijeme samuraja koristila se ratna rukavica koja nije imala tvrde dijelove, nego su samo ojačani, što je iz razloga jer u prošlosti nije bilo vremena za skidanje iste prije izvlačenja katane.

Održavanje yugake

 

Važno je zaštititi yugake od vlage i ulja za tijelo. Pamučna pod rukavica, poznata kao shigake, trebala bi se rabiti u svim vremenskim uvjetima da bi sačuvala kožu rukavice u dobrom stanju. Nakon vježbanja, obje, i shigake i yugake trebaju se ostaviti da se osuše prije spremanja ako su vlažne od znoja. Pamučna shigake mora se prati te odbaciti kad postane pre zaprljana i istrošena. Yugake se mora čuvati u platnenoj ili svilenoj torbi radi zaštite. Ako se yugake zaprlja, može se uporabiti vlažna tkanina ili mekana gumica za brisanje da bi se očistile, ali ne smije se nikako rabiti razrjeđivač jer može oštetiti kožu. Pukotine na yugake može popraviti profesionalac, ali ako se oštete čvrsti zglobni dijelovi ili dijelovi na palcu, rukavica se uglavnom ne može popraviti.

Dodatna oprema

 

Tetiva luka - Tsuru

 

Tsuru je napravljen od prirodnih vlakana konoplje, kudjelje ili od sintetičkih materijala kelvera. Sintetičke tetive su trajnije, ali ne proizvode čisti zvuk kod izbacivanja kao prirodne tetive. Tsuru su dostupne u duljinama koje odgovaraju različitim veličinama yumija (vidi ilustraciju sa dijagramom duljina). Prirodni tsuru ujedno može biti različite težine ili gustoće, poznato kao momei (drevna mjera). Najuobičajenija momei mjera za tetive je 1,6 ; 1,8  i 2,0. Ove mjere omogućuju da se odabere optimalna tetiva s kojom se postiže snaga izbačaja yumija:

 

- 1,6 momei za bilo koji yumi do 16 kg;

- 1,8 momei za yumi od 17 - 20 kg;

- 2,0 momei za yumi veći od 20 kg.


Tsuru - tetiva

yugake                               shigake

vezanje yugake  

Vezanje tsuru (tetive)

Pripravljanje nakajikake

 

 

Tsurumaki (držač tetive)

 

  Tsurumaki je pletena košarica od ratana i služi za držanje rezervne tetive luka koji visi na kratkom konopcu te se uz pomoć komada jelenjeg roga drži za pojasom prilikom pucanja.

Yumigata-kyoseiki (blok za oblikovanje)

   Blokovi za oblikovanje napravljeni su od mekog drveta i obično su u paru, veliki i mali. Potrebni su da bambusov yumi sačuva dobar oblik.

 

Waraji (podloga za tetivu)

 

      Waraji se rabi zajedno s kusune kod prirodne tetive. Jastučić je povezan s kusure i kad dolazi do trenja tetiva odvoji, on vraća izdvojena vlakna.

 

Yazutsu (futrola za strijele)

 

Kvalitetnije yuzutsu su napravljene od tkanine i rabi se nekoliko dekorativnih znakova da bi se označile.


Yazutsu (futrola za strijele)

Yumibukuro (omot za luk)

Većina ih je napravljena od tkanine ili svile i najčešće su dekorirane. Ujedno imaju ulogu zaštite luka od grebanja i drugih oštećenja.

 

Kakebukuro (torba za rukavice)

Torba je napravljena od tkanine ili svile. Ima ulogu zaštite kože rukavice.

 

Gumuyumi

 

Učenje kyuda počinje sa gumenim lukom

Kutnik za luk

   Služi za određivanje dužine udaljenosti tetive od rukohvata yumija i mjesta postavljenja utora strijele pri prvoj fazi yugama (torikake) označenom na nakajikake tetive.

Muneate (štitnik za prsa)

 

  Napravljen je od kože ili isprepletene mreže od plastične mase i rabe ga samo žene. Dostupni su u bijeloj i crnoj boji.

Dohoki

 

Dvije drvene daščice (najčešće od kokosa) koje služe za utrljavanje nakajikake uz pomoć ljepila za drvo na tetivu.

Kusune (borova smola)

 

Kad je zagrijana kusune omekšava tetivu luka i spaja vlakna koja se odvoje.

 

Giriko (puder za rukavice)

 

Giriko ili kalafonija je vrsta smole koja se nanosi na palac rukavice da bi se spriječilo klizanje prstiju za vrijeme pucanja.

 

Fudeko (puder za rukohvat)

 

Napravljen je od finog praha jasena. Služi za sprječavanje vlaženja ruku i rukohvata luka za vrijeme pucanja.

Kyudo uniforma

 

  Uniforma za vježbanje važna jer kada se presvučemo iz regularne odjeće u uniformu za trening, ostavljamo iza sebe svakodnevni svijet i ulazimo u kyudo svijet.

  Standardna uniforma za vježbanje sastoji se od kratke košulje keikogi  ili kyudogi koju drži pojas obi, zatim hakama (široke hlače - poput suknje -razdijeljene na sredini sa pet faldi od naprijed) i tabi (čarape s izdvojenim palcem od ostalih prstiju).

  A.N.K.F. standard određuje da novaci nose bijele kyudogi i tabi. Muškarci nose crne hakame, dok žene mogu nositi crne ili morsko plave hakame ili suknje istih boja. Uniforma mora biti čista i uredno ispeglana.

   Hakama je statusni simbol koji vuče korijene iz doba samuraja. Na njoj se nalazi 6 faldi (pet naprijed tako da su tri falde s lijeve, a dvije s desne strane i jedna nazad). Falde su označavale samurajske vrline kojima je težio svaki ratnik.

Obi (pojas)


 neki uzorci pojasa

Način vezanja Obi-ja

Način slaganja kyudo-gia i hakame

Meta (mato)

 

Ima nekoliko kyudo meta (mato) i rangirane su po veličini, od malih 9 cm mato za posebne prilike do 158 cm Enteki-mato koje se rabe za enteki (gađanje na daljinu od 60 m). Najuobičajenija meta je od 36 cm koja se rabi za kinteki (regularno gađanje). Kyudo meta sastoji se od matowaku, okruglog drvenog okvira koji je prekriven papirnatom metom poznat kao matogami. Standardno lice mete koje se danas rabi je kasumi-mato (zamućena meta) i hoshi-mato (zvjezdana meta). U kinteki rangu (28 metara), mato je lociran uz azuchi (ležište meta) pod kutom od 5º u odnosu na centar i u visinu 27 cm iznad zemlje.

Priprema mete

 

  Nakon nanošenja uobičajenog ljepila za papir na stražnju stranu matogamija (lice mete), izravnajte papir preko fronte matowaku. Pritisnite rubove papira iza okvira, onda ih izravnajte i podrežite. Kad se ljepilo osuši, mato je spreman za uporabu. Običan komad papira (može se poslužiti i novinskim papirom koji je dobro lijepiti u nekoliko slojeva u suprotnim smjerovima žice papira) može se prvo pričvrstiti na stražnju stranu matogami da bi se postigla dodatna jačina.

Kyudojo

 

  Idealno, kyudojo je velika zgrada s otvorenom prednjom stranom (shajo), sa sobom za 5 ili više streličara. Gleda u ograđeni prostor (matoba) iste širine u kojoj je azuchi odnosno ciljni grudobran sa metama. Građevine su odvojene s yamichi, travnatom površinom ili uredno izgrabljanim pijeskom. Realno, kyudojo može biti bilo koje mjesto  s prostorijom dovoljno visokom da se podigne luk ili da se postave mete. Svi kyudojo, bez obzira na veličinu i lokaciju, predstavljaju više od običnog mjesta za gađanje; to su mjesta gdje doživljavaš sebe i moraju se tretirati s poštovanjem i dostojanstvom.

Makiwara

     Makiwara je slamnata meta za vježbanje. Svi kyudojoi punih dimenzija imaju jednu ili više makiwara za vježbanje. Bitno je da vježbanje na makiwari nije zanemareno od vježbača, tj. da vježbanje na punu udaljenost ne ide na štetu makiwara vježbanja.

Plan-skica kyudojo

Standardni kyudojo sastoji se od 3 osnovna elementa:

- shajo - dvorana za gađanje;

- yamichi - put za strijele;

- matoba - kuća za mete.

 

#1: Matoba (kuća za mete) – sa tri strane prekriveni

                   ograđeni   prostor koji štiti pješčani nasip

                   s metama od  izloženosti  atmosferilijama.                

                                     

#2: Azuchi (klupa za mete) – zemljani ili pješčani

                    nasip- grudobran, najmanje 1-1,5 m

                dubok i 1,3-1,8 m visok, sa nagibom 15-20º.

                               

#3: Kantekijo (područje pregleda meta) – mali

                ograđeni prostor prema azuchiju, koji štiti

                osobu koja prati gađanje.

                                             

#4: Yatori-michi (staza za povrat strijela) – popločana

                staza koja se proteže od shajo do matoba

                i locirana je izvan linije gađanja, a preko

                koje donosioci strijela iste vraćaju u shajo.

                                                 

#5: Yamichi (put za strijele) – obično prostor travnjaka

                 ili pijeska – površina gađanja.

                     
#6-12: Shajo (područje dvorane za gađanje) – to je

               građevina otvorena sa prednje strane sa

               plafonom visokim najmanje 3,8 m. Obično

               ima lakiran drveni pod i u idealnom slučaju

               je dovoljno prostrana da je udaljenost

               između streličara 1,8 m.

            

#6: Hikae (područje za čekanje) – za vrijeme

              vježbanja ovo je područje gdje učesnici mogu

               promatrati gađanje. Za vrijeme gađanja ovo

               je linija rezervirana za slijedeću skupinu

               streličara koji čekaju svoj red.

                  

#7: Honza (startna pozicija) – linija streličara –

              procedura gađanja počinje iz ove pozicije.

                 

#8: Sadamenoza (područje namještanja) – rabi se u

           formalnim situacijama. To je područje gdje se

          streličari ceremonijalno predstavljaju prije

          pomicanja na startne pozicije.

#9: Shai (pozicija za gađanje) – to je zamišljena linija

                centrirana direktno ispred kamize, te

               locirana točno 28 m od lica mete

               

#10: Kamiza (uzvišeno sjedište) – doslovno znači

             "Božje sjedalo" ili "Gornje sjedalo". To je

             stolica za počasnog gosta i rezervirana je za

             instruktora ili važne goste. Kamiza je uvijek

            smještena desno od shai.

 

#11: Shimoza (donja stolica) – prostor lijevo od shai,

                        nasuprot kamizi.

#12: Zadnji dio Hikae i/ili Makiwara (vježbalište) –     

                 Obavezno područje gdje se može rabiti

                 makiwara  bez uznemiravanja glavne linije

       streličara. Rabi se i  kao skladište za


                 opremu.

 kyudogi

hakama