©    KYUDO KLUB YUMI

Treninzi se održavaju na adresi: Zadar, Streljana Mocire, Brune Bušića bb

Home kyudo informacije galerija kontakt
Share on Facebook Share via e-mail Print

  Od najranijeg djetinjstva svoje povijesti čovjek je zamišljao kako u lovu što dalje baciti neki predmet da bi mogao uspješno uloviti. Uzeo je granu drveta, napeo ju je i na nju zavezao tetivu svoje lovine. Drugu manju granu je ispalio i uspješno ulovio manju životinju. Tako je rođen luk.


  Vremenom je usavršavao svoj luk i svoju strijelu. Luk je postao kompliciraniji, savršeniji i elegantniji. Na strijelu je radi njene probojnosti smještao kremeni pa metalni vrh, da bi na stražnju stranu stavljao životinjski ili u najnovije vrijeme urez od plastičnih masa sa dva ili više pera da bi ona mogla poletjeti poput ptice.

   Na početku namjena luka i strijele bijaše za lov, sve dok se skupine lovaca nisu svoje vrhove strijela usmjerile jedni na druge. Tada je počela upotreba luka i strijele i u ratne svrhe. Oružje se usavršavalo i ideja luka i strijele se raširila svuda po planetu, razvijajući se različito od kulture do kulture.

 

  Vještina korištenja lukom i strijelom u Japanu se povijesno dijeli na pet razdoblja:

 

1. pretpovijesno

2. antičko,

3. feudalno,

4. prijelazno

5. Moderno

1. Pretpovijesno doba (7000. - 250. prije Krista  )

 

  Arheološka otkrića dokazuju, da su se već prvi poznati stanovnici Japanskih otoka koristili lukom. Bili su to lovci iz Yomon razdoblja. Postoji mogućnost, da su luk upotrebljavali u ratne i ritualne svrhe, a vjerojatno je primarno upotrebljavan za lov. Luk je bio najdovršenije oružje tog vremena. Oko 250. godine  prije Krista  počelo je i u Japanu željezno doba. U tom vremenu dominirala je kultura Yayoi. Japanci poznati po savršenstvu, luk i strijelu, a samim tim i streličarstvo usavršili su do najsitnijeg detalja i pokreta, kao i svoje ostale borilačke i ne borilačke vještine i umjetnosti. Život se nakon otkrića željeza drastično promijenio. Kultura je preživjela puno vremena radeći i počeli su se rađati jaki savezi. Povjesničari tvrde, da su ječe obitelji počele uzimat danak od seljaka. Na taj način sredile su političku i ekonomsku kontrolu nad savezom. Zbog toga su seljaci morali više raditi i nisu imali vremena baviti se lovom. Luk je postao politično oružje, te je su postao simbol vlasti i moći. Legendarni prvi vladar Japana vladar Jimmu, uvijek je opisivan kako nosi luk.

2. Antička doba  (250. prije Krista -794. poslije Krista)

 

  Od 4. do 9. stoljeća je na japanski politički sistem utjecala Kina. Osim dvorskog streličarenja Japanci su preuzeli od Kineza i ono obredno, ritualno. Luk se koristio u stojećem stavu do otprilike 4. stoljeća, kada su se specijalne postrojbe samuraja počele boriti na konjima sa lukovima i sabljama.

 

3. Feudalno doba (794.-1603.)

 

  Po završetku 9. stoljeća, Japan i Kina bili su prekinuli kontakte. U Kini streličarstvo lagano odumire, a u Japanu ostaje i razvija se u kyudo. U narednih 300 godina puno se toga promijenilo. Moć nekih obitelji je narasla, a moć centralne vlade slabi. Zato neke obitelji preuzimaju brigu za zaštitu naroda na svojoj zemlji. Bivše vojnike zamjenjuje milicija. Po prestanku centralizacije nastala je vojna elita - samuraji. Govori se o militarizaciji društva. Nastaje puno škola, koje nisu dobro organizirane i nemaju standarda.

  U 10. stoljeću su samuraji imali streličarske dvoboje na leđima konja. Jahali bi jedan prema drugom i u galupu u rasponu od svega 255 metara ispaljivali tri strijele. Ovi dvoboji nisu u svakom slučaju završavali sa smrtnim posljedicama, ali je bili važno da za zadovoljenje časti, jer za čast su nebrojeno puta i sami sebi oduzimali život.

  Prva škola streličarstva smatra se Henmi Ryu. Rivalstvo između samurajskih klanova dovedi do sukoba dviju najjačih porodica, Minamoto i Taira. Rat je potrajao od 1180. do 1185. Upotreba luka na ratnom polje se pojačala. Rat je utvrdio samuraje kao vladajuću kastu i jak čimbenik u japanskom ratu.

  Godine 1192. Minamoto no Yoritomo je dobio naziv Shoguna. Do tada praktički je zavladao cijelom državom iz svoje baze u Kamakuri. Japanski dvor je ostao, ali nije imao nikakvog vojnog utjecaja. Na kraju 11. stoljeća Yoritomo je uveo stroge standarde treninga za svoje vojnike. Kao dio toga je naručio Osagawari Nagakiyo da standardizira streličarstvo na konjima.

Japan su između 15. i 16. stoljeća potresali ratovi. Samuraji nisu bili nikad do tada tako traženi. Odjednom je to bila prilika da pojačaju tehniku steličarenja i upotrijebe je na bojnom polju. Tehnike su se usavršavale. Najpoznatiji streličar u ono vrijeme bio je Heki Danjo Masatsugu. O njem se ne zna skoro ništa. Legenda tvrdi, da je imao oko 40 godina kad je doživio prosvjetljenje     "Hi Kan Chu" , kako mu je dao ime, što znači "Leti i probodi centar". Nakon eksperimentiranja sa lukom otkrio je svoj stil i revolucionalizirao streličarstvo. Ustanovio je Heki ryu, najpoznatiju školu u ono i u današnje doba.

 

4. Prijelazno doba (1603. –1926.)

 

  Poznat temelj je Sanjusangendo. Gađalo se na pokrivenom strelištu, dužine 120 m, a strop je bio visok 5 m. Gađalo se iz sjedećeg položaja 24 sata. Značili su samo pogodci u metu. Najbolji je bio Wasa Daihachiro. Od 13053 ispucanih strijela  on je pogodio metu sa 8133 strijela. Ali kyudo se nije trenirao puno. Najveća kriza bila je u doba modernizacije Japana u 19. st., kad je sve staro i tradicionalno bilo nepoželjno. Kyudo je spasio Honda Toshizane, instruktor kyuda na Tokijskom carskom sveučilištu. Skupio je vojničke i ceremonijalne elemente i rodio se Honda ryu. Tradicionalne škole bile su naravno protiv, a on je bio onaj kojemu ide zahvala, da kyudo nije zaboravljen.

 

5. Moderno doba (od 1926. dalje)

 

  Kyudo nije više pod kontrolom tradicionalnih škola. Više i više ljudi takmiče se i trenira i potrebno je ustanoviti neku novu organizaciju. U 30-im godinama 20. st. bio je ustanovljen Velikojapanski savez za borilačke vještine. K suradnji pozvane su škole i 1934. godine dogovorili su se za neki skupni standard. Na taj način pobudili su zanimanje za kyudo do kraja drugog svjetskog rata. Po drugom svjetskom ratu bile sve su borilačke vještine zabranjene. 1949 ustanovili su Svejapanski kyudo savez. Broj praktikanta kyuda je viši od 500.000.

   U današnje vrijeme, kada imamo masovne kvazi sportske histerije destruktivnog naboja gdje do izražaja dolaze iskrivljene zapadnjačke vrijednosti, u hrvatsku je došla kao suprotnost tome istočnjačka borilačka vještina, točnije tradicionalno Japansko streličarstvo - kyudo, koja je u dalekoj prošlosti feudalnog Japana imala borbenu ulogu. Kada su se sukobljavale vojske samuraja, bilo kao konjanici ili pješaci jurišajući jedni na druge bez straha i s ponosom polažući život za svoju zastavu, za svog gospodara. Lukovi su se napinjali, grmjele tetive, uz bojne pokliče i rzanje konja na bojnim poljima pljuštalo je na tisuće strijela.  

I kada su prošla vremena samurajskih bojevanja, ostao je duh njihove borbenosti i do današnjih dana, raspršivši se svud po svijetu. I mi nastavljamo tradiciju bushia i u duhu Japana puštamo svoje strijele da lete i svaki put pogađaju cilj, jer cilj je pobijediti sebe, svoj uznemireni duh, svoj ego i svoje strahove.


 Streličarstvo je stara vještina. U vrijeme bespoštednih borbi samurajskih klanova u Japanu bilo je od životne važnosti poznavati vještinu koja bi upotrebu oružja unaprijedila gotovo do savršenstva. Jedna od takvih vještina bila je i upotreba luka i strijele.

   Kyudo što doslovno znači "Put luka" se od mnogih smatra najčišćim od svih putova smrtnika. U prošlosti je japanski luk korišten za lov, u ratu, ceremonijama, igrama i natjecanjima vještine. Stara riječ za japansko streličarstvo bila je kyjujutsu (tehnika luka) koja je uključivala tehniku i vještinu ratnika streličara. Neke od drevnih škola poznate kao ryu (škola), preživljavaju i danas skupa sa drevnim ceremonijama i igrama, ali dani kada su japanski lukovi bili korišteni kao oružje je davna prošlost.

   Kyudo se razvio uz dva povijesna stila: bushakei je streličarski stil pješaštva i kishakei koji je streličarski stil sa konja. Kishakei je danas uglavnom poznat kao reishakei ili ceremonijalni stil. Uz to postoje dvije metode (načina) natezanja luka: shaman ne kamae (kosi stav), koji se uglavnom vezuje za Heki Ryu i shomen ne kamae (frontalni stav) koji uobičajeno koriste Ogasawara Ryu i Honda Ryu. Sve ove metode su standardi prihvaćeni i odobreni od All Nippon Kyudo Renmei.

 

   Kyudo nije masovni sport, nego vještina koju je prakticirati privilegija.

 

  U siječnju 2009. godine uz pomoć Kyudo Saveza Slovenije i gospodina Danila Horvata kyudo se počeo organizirano prakticirati u Hrvatskoj, u Zadru i Gospiću, prema školi Heki Ryu Insai Ha.

Kyudo (Japansko streličarstvo) je dio svjetskog streličarstva.

 

 

Kratka povijest Heki Ryu Insai Ha

 

Način na koji se Kyudo izvodi ostao je gotovo nepromijenjen još od 15. stoljeća. Postojale su mnoge škole, među kojima su najglasovitije Ogasawara i Heki Ryu. Glavna preokupacija škole Ogasawara Ryu jest kako se odijevati i kako se kretati. Tijekom Razdoblja Tokugawa u prvoj polovici 17. stoljeća, 3. Shogun naredio je Ogasawari Ryu da definira vlastitu ceremoniju. Stil ove škole razvio se od stila Yabusame (gađanje sa konja) te je do danas ostalo neizmijenjeno. Svejapanska Kyudo Federacija (A.N.K.F. – The All Nippon Kyudo Federation) ujedinila je elemente Ogasawara i Honda.

Podrijetlo Heki Ryu prekriveno je mitologijom, a govori se da je začetnik ove škole bio Heki Danjo Masatsugu, legendarni junak čije postojanje ni do danas nije potvrđeno. U svakom slučaju, Heki Danjo Masatsugu smatra se genijem borilačkih vještina koji je u potpunosti izmijenio način gađanja lûkom. U to su vrijeme korištene mnogobrojne tehnike, i to u tolikoj mjeri da je gotovo svaka plemenita obitelj imala vlastitu. Heki Danjo razmotrio je sve različite tehnike, sakupio najbolje detalje iz svake pojedine škole, te ih prilagodio s ciljem postizanja najboljih rezultata. Tako je razvijena nova tehnika. Povijesno gledano, Heki Ryu Insai Ha osnovao je veliki ratnik Yoshida Issuiken Insai kojega je Majstorom imenovao prvi Shogun Ieasu Tokugawa kojemu je postao učiteljem u početku 17. stoljeća (poslije bitke kod Sekigahara, listopada 1600. godine, u kojoj je Insai sudjelovao). Insai je usvajao vještinu streličarstva od pojedinih obitelji koje je izravno podučavao Heki Danjo. Insai je živio u vrijeme velikih bitki; kasnije u mirnim razdobljima (istovremeno kad i Miyamoto Musashi) prilagodio je Heki tehniku sa bojnog polja, te unio određene promjene u svrhu korištenja u mirnodopskim uvjetima, bez oklopa. Iz ovih razloga može se bez sumnje reći da Heki Ryu još uvijek podučava tehniku koja je stvorena i korištena za maksimalnu efikasnost na bojnom polju, te je stoga, kako bi rekao Inagaki Sensei - prava tehnika.

 

Izravna linija najvažnijih majstora Heki Ryu od 16. stoljeća nadalje:

 

 

Yoshida Issuiken Insai        Majstorom ga imenovao prvi Shogun, oko 1600.

 

Yoshida Sadakatsu              Insaijev sin, Učitelj drugom i trećem Shogunu

 

Yoshida Yoshikata               Sadakatsuov mlađi brat, oko 1700. g., vrlo slavan zbog svoje vještine

 

Yoshida Gennoju Inkei        Yoshikatin sin, Učitelj obitelji Ikeda

 

Tokuyama Katsutoshi          Majstor Bizen Daimyoa (današnje Okoyame)

 

Urakami Naooki                   Yoshida Gennjou ga je imenovao glavnim Majstorom

 

Urakami Sakae                     Imenovao ga Naooki

 

Inagaki Genshiro                 Imenovao ga Urakami Sakae

 

Toshio Mori                         Imenovao ga Inagaki Genshiro

 

 

Važno je imati na umu da ovdje govorimo o nasljeđivanju s jednog majstora na drugog; riječ "sin" nema uvijek doslovno značenje. Heki Ryu Insai Ha (kako ju zovu druge škole, pravo ime joj je "Škola Shogunske obitelji" – Heki To Ryu) posjeduje neprekinutu tradiciju koju je započeo Yoshida Insai. Tijekom svih godina mnoge su izmjene napravljene na luku, kao posljedica proučavanja mnogih majstora; s druge strane, Inagaki Sensei je proučio drevne rukopise iz 16. stoljeća koji potvrđuju da je današnja Heki tehnika gotovo identična onoj koja se podučavala u prošlosti. Danas Heki Ryu podučava tehniku prema vlastitoj tradiciji, te prema novim studijama obavljenima modernom opremom na sveučilištima Waseda i Tsukuba.

Majstor Inagaki Genshiro rođen je u Tokiju 1911. godine 1930. započeo je sa studijem inženjerstva na Sveučilištu Wasada gdje je i diplomirao 1936. Na istom sveučilištu učio je kyudo, a poučavao ga je URAKAMI SAKAE HANSHI, glavni majstor HEKI RYU INSAI HA kojega je kasnije naslijedio. Po završetku Drugoga svjetskog rata borilačke vještine u Japanu su zabranjene, no kad je zabrana ukinuta 1957., održano je tradicionalno kyudo natjecanje u nazočnosti cara Hirohito Tennoa, kojom prilikom je pobijedio Inagaki Sensei. Genshiro Inagakik Sensei, 9. Dan Hanshi je bio majstor/učitelj Kyudoa na Sveučilištu Waseda u Tokiju, te na Sveučilištu Tsukuba, Japan. U Europi je bio majstor/učitelj u Heki grupama u Njemačkoj, Italiji, Finskoj i Austriji. Kada je 1995. Sensei Inagaki Genshiro preminuo, naslijedio ga je majstor/učitelj Toshio Mori, redovni profesor katedre za kyudo na fakultetu Tsukuba, koji svake godine posjećuje Europu, nastavljajući putem Genshiro Inagaki Senseia promičući kyudo.

►KROZ POVIJEST